Dragomir Bili Čović: Postanite Mosorske Sivonje!

Za svega 5 dana na redu je 4. kolo Dalmatinske Trail Lige – Mosor Grebbening! Više o utrci saznajte OVDJE, a prijaviti se možete na ovom LINKU! Kao i dosad vrijeme je da porazgovaramo sa glavnim organizatorom ove utrke – jedan i jedini Dragomir Čović Bili!  😎 

DTL: Pozdrav Bili! Red je i na tebe da te malo isprašimo 🙂  Malo o sebi? Posal? Sport? Penzija?

Bili: Dragomir Čović Bili, rođen godine gospodnje 1978, stanujem u Gatima, centru svita i drevne Poljičke kneževine, sretno neoženjen, završio srednju građevinsku školu, zaposlen kao voditelj radne grupe pri vlastitom pogonu Grada Omiša, sportom se kao počeo baviti 2009. od 3. Mosor Grebbeninga, dok sam par godina prije toga malo rekreativno vozikao biciklu, prvi dalmatinac pobjednik neke treking ultre (Vedrana Jerić Miloš 2015. Mosor Treking u ženskoj konkurenciji) i Škraping ultre, sa Antom Pešićem Golubom prvi dalmatinac sudionik i finišer na najpoznatijoj svjetskoj trail utrci Ultra Trail du Mont Blanc 2012, sa Hrvojem Kedžom u timu „odlično bezveze“ jedini koji su uspjeli obraniti titulu na pustolovnoj utrci „Cetina Adventure“, prvi HR trail/treking penzioner i vjerovatni najuspješniji HR trail/treking privremeni povratnik 😀 (jel dosta  samohvale 😉 )

DTL: Poprilično skromno od tebe!  😀  Kao jedan od začetnika Proljetnog Treking Kupa iz kojeg je 2017. nastala Dalmatinska Trail Liga, sigurno imaš dosta toga za reći. Damir je već to u prošlom intervju rekao, no kako je to bilo iz tvog kuta?

Bili: U to vrime, 2014., još uvik puni entuzijazma, imali smo na našem području dvije već nadaleko poznate utrke, Grebbening i Jesenice, i Imbertrek u nastajanju, pa smo došli na ideju da bi općenito zbog promocije i napretka ovog vida sporta na našem području bilo interesantno pokrenuti nešto poput lige, tada kupa. Ostalo je poznato, a i Damir je to detaljno prepričao nedavno.

DTL: Ovogodišnji Mosor Grebbening slavi već 12 rođendan! Kako je započelo sve to i odkud mu naziv Grebbening?

Bili: Grebbening vuče korijene iz Mosorskog planinarskog maratona koji je prvo izdanje imao 1991. u organizaciji HPD Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca, pod vodstvom nedavno preminulog Josipa Pejše.Kada se 2005. osnovala Hrvatska treking liga, prvo kolo iste je bio Mosor treking koji je išao u sklopu Mosorskog planinarskog maratona. Kasnije su se razdvojili zbog potrebe izmjene staze i od 2007. Mosor prelazi pod organizacijsku palicu Jagode Malbaše i te godine mijenja naziv u Grebbening. Koliko je meni poznato, obzirom da tada još nisam bio u tim vodama, netko je napomenuo da kako Škraping nosi to ime jer se trči uglavnom po škrapama pa bi se utrka na Mosoru mogla nazvati Grebbening jer se trči uglavnom po grebenu. Sve ostalo je legenda. Ima još jedna interesantna izjava od strane legende HR traila i trekinga  Kristijana Šivaka (mislim da je on) koji je tih godina nakon prolaska spusta sa Kozika izjavio da bi se utrka trebala zvati Jebbening, a ne Grebbening.

DTL: Još se u mračnim ulicama pričaju tvoje brutalne ultra staze Grebbeninga. Da li je to zaista istina ili nitko tada nije bio spreman za takvo nešto? 🙂

Bili: Udruga PEU Gata preuzima organizaciju Grebbeninga 2011. Kada je Jagoda krenula za Amerika, a ja sam bio glavni zadužen za staze. Valja reći da su i prije staze Grebbeninga bile teške, poneke i brutalne, ali Mosor je jednostavno takav, najteži. Ja sam imao želju upoznati ljude sa što više lokacija na našem predivnom području, ali moram priznati da sam ponekad i pretjerao u želji, pogotovo 2012. koju utrku će finišeri Ultre praunucima prepričavati 😀 . Što se tiče spremnosti i nespremnosti trkača, vjerujem da su u tadašnje vrijeme natjecatelji u prosjeku bili spremniji nego danas. Ipak smo danas svi skupa malo razmaženiji što se tiče uvjeta na utrkama. Ali takvi su
trendovi i za opstati ih treba pratiti.

DTL: I ove godine su tri kategorije: Pule, Tovar i Sivonja. Odkud imena takvih kategorija?

Bili:  Nazivi utrka su nastali iz poštovanja prema Tovaru, plemenitoj životinji koja je u ne tako davna vremena žiteljima na ovom području život značila. Pule je mali tovar pa je samim time najmanja kategorija dobila to ime. Tovar je standard pa je srednja dobila to ime, dok se za najtežu kategoriju tribalo izabrati posebno ime. Oko Sivonje se godinama vode polemike, pošto su negdje Sivonja zvali vola, a Sivac tovara, ali se isto tako negdje tovara zvalo i Sivonja. Nama se više svidio naziv Sivonja i tako smo odabrali.

DTL: Šta natjecatelje čeka na tim kategorijama? 

Bili: Pule kategorija ove godine možda nije pretjerani atraktivna, ali vjerujemo da će svi sudionici uživati u laganoj šetnji pod padinom Mosora. Dužina staze je nepunih 7km i prvi natjecatelj bi je trebao proći za max 45min. Tovar kategorija nakon 9 godina starta iz Sitna Gornjeg te preko kontejnera grebenom ide do Trpošnjika, odakle se spušta na cilj u Gatima. Sivonja je ove godine poseban pošto nakon starta iz Klisa u cijeloj svojoj dužini ide isključivo grebenskom stazom do zadnjeg mosorskog vrha Lišnice, odakle se spušta prema docima iznad Ostrvice te kombinacijom starih puteva i makadama ide do cilja u Gatima.

DTL: Titula “Mosorski Sivonja” posebno je priznanje svim pravim trekerima! Odkud ideja za ovaku titulu i dodjelu diplome nakon završetka iste?

Bili: Ideja je nastala po tituli Biokovskog vuka, koju osvaja svatko onaj tko prijeđe Biokovo po dužini. Biokovo je dosta duža planina i na južnom dijelu nepristupačna pa ovaj pothvat može trajati i nekoliko dana. Mosorski sivonja je titula koja se dobiva za prijeđen cijeli Mosor u dužinu, ali to se mora ostvariti u jednom danu.

DTL: Uz tebe, volontere i moćne Stihlovke, tko Vam još najviše pomaže u organizaciji utrke? Nije baš lako dovest okrepu po vrhovima Mosora. 

Bili: Do sada smo se uglavnom snalazili sami i organizirali okrepe kako i gdje smo mogli. Zadnjih godina smo se uglavnom bazirali na okrepu na Domu i na Trpošnjiku. Ove godine, pošto utrka ide cijelim grebenom, same okrepe su malo kompliciranije za organizirati. Pa smo tako ja i Dušan Ivanišević iz Udruge Jesenice, pri postavljanju staze na zapadnom dijelu Mosora, na Kontejner iznijeli 20kg naranača, dok će Mosorske Sikire, a zbog proglogodišnjeg dogovora sa njihovim duhovnim vođom Danom, iznijeti 100litara vode. Zatim smo ja, Dušan i Siniša Miočić – HPD Mosor iznijeli 15kg naranača i kante za vodu na Trpošnjik. Ostatak materijala će iznijeti volonteri iz Peu Gata i ostalih prijateljskih udruga koji su za vrijeme utrke raspoređeni po okrepama. Svi skupa znamo koliko je Mosor kompleksna planina, a samim time i Grebbening mora biti kompleksna utrka. Jer ne samo da je to daleko najteži teren na kojem se odvijaju utrke kod nas, već Mosor nema ceste koja ide preko 650mnm pa možete zamisliti kako je komplicirano organizirati okrepe na visinama iznad 1000mnm. Da netko ne pomisli kako nam je žao što nema cesta po Mosoru, dapače, vjerujem da su svi ljubitelji ove iznimne planine sretni zbog toga.

DTL: Otvaranje DTL ove sezone je i više nego uspješno! Imamo prosjek blizu 500 natjecatelja po utrci, što govori da je ova sezona zaista privukla velik broj ljudi. Kakva su očekivanja za ovogodišnji Mosor?

BIli: Ove godine ne očekujemo prevelik napredak u broju natjecatelja na Mosor Grebbeningu. Jedan od razloga je i nedovoljna promocija, pošto smo previše vremena, nekih 12 vikenda, potrošili na pronalazak i čišćenje 3km stare grebenske staze u zaleđu Trpošnjika. Jednostavno, uz ostale obaveze vezane uz druge treking/trail aktivnosti, nije bilo dovoljno vremena za posvetiti se tom segmentu. A u današnje vrijeme, kada je svaki vikend nekoliko utrka, bez toga je teško ozbiljno napredovati. Zadnjih sezona je osjetan lagani pad broja natjecatelja na Grebbeningu, svakako i zbog moje angažiranosti vezano uz DUT pa sam zanemario „prvu ljubav, ali nas u svemu tome najviše veseli treće izdanje dječje utrke na Mosor Grebbeningu, gdje i ove godine očekujemo oko 100 mališana da se „razlete“ po šumskoj stazi u Gatima.

DTL: Ovo pitanje smo postavili svima pa ćemo i tebi. Od nekoliko trail&trek utrka prije nekoliko godina, do utrke svakog vikenda tokom cijele godine! Možemo onda reći da je ova vrsta outdoor sporta zaživjela u nas i koliko su naše utrke u tom pridonijele?

Bili: Moram priznati da, vjerovatno kao i većina „starih“ trekera, pomalo patim za starim romantičnim vremenima, kada smo u cijeloj hr imali 7-8 utrka u sezoni. Tada bi na utrku dolazilo 150 natjecatelja, svi su se znali, svi su se družili i bili kao jedna velika obitelj. Naravno, popularizacijom sporta se višestruko povećao broj natjecatelja, što je fantastično jer se dobar dio tih ljudi otrgnuo kauču, kafiću, kompjuteru…., ali osjećaj je da to više nije ono druženje kao što je nakada bilo. A da su naše utrke, pogotovo ove starije, pomogle u popularizaciji ovog sporta svakako stoji. Ipak su one godinama bile ulazna vrata u treking/trail svim natjecateljima sa ovog područja. Jer npr. tamo
davne 2009. kada smo ja i braća Golub počeli trčati, svi su nam se smijali i govorili „vidi budala što trče po planinama“! Danas se svi rugaju onima koji ostaju po kafićima i ne idu sa nama u brdo. Ta 2009. godina bi se mogla označiti i kao početak trail/treking aktivnosti na našem području, pogotovo jer smo tada šokirali cjelokupnu scenu i pobjedili u obje kategorije tadašnjem 3.Mosor Grebbeninga. Utrka je sve više, možda i previše, jer sada je želi imati svako selo i to je dobro jer će time biti sve veći broj ljudi koji su se počeli gibati zahvaljujući ovom sportu. Koliko će to trajati, hoće li to biti balun koji će se do odrećenog trenutka puhati i napraviti buuum…..živi bili pa vidili.

DTL: I kakva su tvoje vizije budućnost DTL-e? Može li se više, bolje, jače? Možemo li doprijeti do nekog zvučnijeg sponzora i medijskog pokrovitelja?

Bili: Svakako da se može i više, i bolje i jače, ali ne sa ovakvim pristupom prema ligi kakav imamo danas. Nažalost, po mom mišljenju, dio organizatora vrlo malo gledaju na ukupni napredak DTL-a, već uglavnom gledaju na svoj klub/udrugu i svoje projekte/utrke-u. Svi mi imamo svoje utrke koje bi nam svakako jesu na prvom mjestu, ali liga je ono što nas drži zajedno i čini boljima te bi svi skupa trebali više pažnje posvetiti istoj.

DTL: Pitanje publike za tebe je glasilo: “Kad se ženiš više pa da prestaneš gnjaviti ovaj napaćeni narod?”  😀 

Bili: U nedilju.

DTL: 😀  Prognoza pobjednika na Sivnoji i Tovaru? 

Bili: Pošto se još ne zna hoće li se na startu Sivonje pojaviti šestrostruki pobjednik Ante Pešić Golub, koji je u žestokim pripremama za Svjetsko prvenstvo u trailu, trenutno je glavni favorit Daniel Krstulović Opara, pobjednik Sivonje na zadnja dva izdanja. Vjerujem da svi skupa priželjkujemo taj okršaj na Mosoru nakon nekoliko godina  izbjegavanja“. 😉  Kod žena je svakako glavni favorit Eva Tušar Suhadolc, ali pošto je Mosor specifičan ne treba zanemariti ni ostale ženske snage prijavljene na Sivonju. Svakako bi ženska utrka mogla biti jako zanimljiva. Tovara mi je nešto teže prognozirati, iako imam neke favorite. Dosta je brzih i jakih natjecatelja, samo je pitanje kako će se snaći po mosorskom grebenu kojeg Tovar u toj dužini nije gazio gotovo cijelo desetljeće.

DTL: Poruka za kraj? Bude li rečenica sadržavala riječ “penzija” ista će bit maknuta! 🙂

Bili: Umorio sam se. Žudim za ponekim treningom i utrkom, umoran sam od organizacije pa je moguće da je ovo moj zadnji organizatorski Grebbening i da se uvatim nekih ozbiljnijih stvari koje su gotovo puno desetljeće „na čekanju“. Svim natjecateljima na 12. Mosor Grebbeningu želim puno sreće, a Sivonjama i Tovarima što više oblaka na grebenu i vode u ruksaku. I da, provajte se što manje umoriti da sa što većim guštom uživate u soparniku i ostalim jelima u cilju. 😉

To je bio vaš i naš Bili, a Vas sve pozdravljamo i vidimo se ove subote na Mosor Grebbeningu!