Dane Opara: Vrijeme je da se malo satarete..

Sljedeće subote na rasporedu je posljednje, 10. kolo Dalmatinske Trail Lige – “Kozjački Satarluk”, a online prijaviti se možete sve do utorka do 14:00 sati i to na ovom LINKU. 

U zadnjem kolu doznat ćemo i pobjednika/cu lige za ovu godinu, dok su “Sikire” već davno osigurale ekipnog pobjednika. Također, nekolicina natjecatelja ima dosad svih 9 nastupa u lizi, te ako nastupe i u posljednjem kolu, dogodine ih čeka nagrada u obliku 50% popusta na sve startnine lige! A to su: Robert Budimir Bekan, Jakša Rošin, Siniša Dumanić, Lovro Urem i Sergej Latin kod muškarca te Jelena Gugić Boko, Helena Vukušić, Antonela Banovac i Nađa Ramić kod žena. Zanimljivo da su Jakša, Nađa i Jelena i prošle godine nastupili na svim utrkama, pa se nadamo da će im to uspjeti i ove godine  😉

Što se tiče Satarluka, natjecatelje čekaju tri trail utrke: Mala (10km), Srednja (25km) i Velika kategorija (34km), a detaljni opis staza i tehničke detalje vezano za utrku saznajte na ovom LINKU, ali pratite i službene Facebook stranice utrke, za sve nove informacije.

A što o ovoj utrci govori Daniel Krstulović Opara, glavni organizator utrke, pročitatje u intervju ispod:

DTL:  Pozdrav Dane! Red je došao i na tebe. Šećer ostavljen na kraju ha? 😛 

Opara: Da, ove godine mi imamu tu čast da zatvaramo ligu. Što se tiče šećera, to ćemo tek vidjeti kome će biti slatko, a kome gorko. Zezam se, mi smo trešnjica na vrhu šlaga.  😛

DTL: Malo o sebi? Poznat si trail i trek trkač na ovim prostorima, a i šire. Nešto o sebi šta se ne zna?

Opara: Potajno volim makadamčine.  😉 

DTL: Drugo izdanje Satarluka ostavljeno je za kraj DTL-a. Trkače očekuju opet tri staze. Malo više informacija o njima?

Opara: Od početka nam je bila ideja napraviti najzanimljiviju moguću stazu na Kozjaku i držati je se, odnosno pratiti rekord staza, kao što to vani u inozemstvu rade gotove sve utrke. Isto tako, nadali smo se na taj način pružiti i natjecateljima, koji ne konkuriraju za postolje, da se natječu sa samima sobom i prate svoj napredak kroz godine.

Osmislili smo tri staze koje su se nametnule same po sebi, a koje prate logičnu liniju kozjačke grede. Svaka se praktički nadovezuje jedna na drugu.

Imamo Malu od 10km, Srednju od 25km i Veliku od 34 km. Sve su staze izazovne, ali savladive za svih od šetača do najžešćih takmičara. Odlaskom sa Kozjaka mislimo da će svi otići maksimalno opušteni i ponosni na sebe.

DTL: Iako Kozjak većina njih ne smatra “teškom” planinom, ipak na kraju svi zaključe da je Kozjački Satarluk uistinu satarluk?

Opara: To nas je nekako i potaklo da organiziramo utrku na Kozjaku. Mi smo tamo često trenirali i uvidjeli smo da Kozjak nitko baš ne doživljava ozbiljno, ni planinari, ni trkači, a mi smo smatrali neke njegove dijelove jednim od zahtjevnijih u regiji. Osim toga gotovo cijelo vrijeme pružaju se najljepši pogledi na okolna mjesta i otoke.

Kada smo se ozbiljno odlučili organizirati utrku, išli smo po prvi put odjednom proći cijelu stazu velike kategorije i na zadnjem vrhu na Markezinoj gredi smo se međusobno pogledali i rekli “ovo je satarluk!” Ostalo je povijest.

DTL: Zajednički cilj svih kategorija je unutar zidina kliške tvrđave. Općina Klis ima razumijevanja za ovakve outdoor aktivnosti?

Opara: Općina Klis je od početka, kada smo im predstavili ovu ideju, bila zainteresirana za suradnju. Izašli su nam u susret koliko god im je to bilo u mogućnosti. Danas smo punopravni suorganizatori gdje svatko imaju ima svoju nezamjenjivu ulogu.

DTL: Kakve su staze na Kozjaku trenutno? Da li će trebati velika čistka kao i lani?

Opara: Staze su dosta obrasle zbog čudnog proljeća koje je imalo dosta kiše i sunca, što je pogodovalo nezapamćeno brzom razvoju vegetacije. Ali, s obzirom što smo prošle godine prošli gdje smo na nekim mjestima pilali odrasla stabla na sred staze, ovo je za nas mačji kašalj.  😀 

DTL: Ovakva utrka zahtjeva dosta organizacije i dobre volje. Uz vas tko su vam još “desne ruke” i kako napreduje trenunta organizacija utrke?

Opara: Istina. Kako sve tri kategorije startaju s različitih lokacija, a do tamo ih prebacujemo kombinacijom vlaka i autobusa, organizacijski i financijski je utrka jako zahtjevna. Osim toga, po Kozjaku se nedovoljno planinari, pa muku mučimo s čišćenjem gotovo 40 km staza.

Prvenstveno, tu je uz nas Općina Klis, koja nam logistički pomaže u svakom smislu. Pomažu nam i dragi prijatelji iz drugih društava, naročito HPD Kozjak koji nam, osim po stazama, pomognu i s okrepom na njihovom planinarskom domu na Putlju. Uz njih, dosta se aktiviralo novo planinarsko društvo Solin koje je počelo održavati i markirati staze u okolici Solina, a koje su do prije prošlogodišnjeg izdanja Satarluka bila prava džungla. U samom Klisu se također pokazuje pomak jer se nedavno osnovalo planinarsko društvo Markezina greda od kojih također očekujemo velike stvari. Osim lokalnih društava, prvi koji su nas podržali su bili Udruga Jesenice koji uspješno organiziraju jednu od masovnijih utrka u Dalmaciji.

Osim njih, utrka se ne može organizirati bez sponzora, od malih do velikih. Najviše bih  ipak istaknuo Zagrebačku pivovaru, odnosno, Ožujsko pivo koje nakon što nam je pomoglo prošle godine je ove godine odlučilo sponzorirati cijelu ligu te je tako prvi brand koji je na ovim prostorima prepoznao potencijal ovog brzorastućeg sporta. Osim piva kojeg svi sanjamo tijekom utrke, ove godine dijeli se i izotonički napitak Hidra ISO koji su trkači jako dobro prihvatili.

DTL: Ovogodišnje izdanje DTL-e bogatije je za Sinj Trail, ali i odličnom odazivom na sve utrke. Mislite da se može više? Bolje? 

Opara: Liga raste i jako smo sretni što su Sinjani organizirali svoju vlastitu trail (uz pustolovnu CA) utrku jer su jako dugo aktivni u ovom sportu i skladna su ekipa.

Natjecatelja je sve više na svim utrkama iako više uvijek ne znači i bolje. Mi mislimo da je važnije očuvati ozračje prijateljstva, opuštenosti, zezancije i zdravog natjecateljskog karaktera od poticanja naglog rasta popularnosti ovog sporta. 

DTL: Možemo definitivno zaključiti da se trail, a nešto rijeđe trek, malo popularizirao u našoj zemlji? Ti si veliki zagovornik surovih greben utrka, no takva publika u nas još nije toliko aktivna. Što smatrate nekom sredinom tvog koncepta ovih utrka?

Opara: Mislim da je prava šteta smjer u kojem se kreću planinske (trail) utrke u nas jer Dalmacija kao regija je savršena za tehnički zahtjevne utrke. Možda se okretanjem američkom stilu trail trčanja postiže veća popularnost i posjećenost utrkama, ali ničim se ne izdvajaš iz mora drugih sličnih utrka. Samim time ne prikazujemo novim posjetiteljima ovih područja pravu sliku Dalmacije. Naši preci su život gradili u škrapi i drači, a mi njihove kamene putove koje su generacijama znojem gradili zamjenjujemo razrovanim makadamima koji ničim i nikom nisu interesantni.

Ipak, mislim da među organizatorima u Dalmaciji još uvijek ima najviše iznimaka gore navedenog trenda, te se još uvijek unutar lige može pronaći jako zanimljivih i prvenstveno posebnih utrka.

Treking nažalost lagano izumire, a mislim da u mnogim pogledima pruža puno veći doživljaj od traila. Zato sam jako ponosan da već dugi niz godina pomažem u organizaciji jedne od posljednjih treking utrka u Dalmaciji – Jesenice treking za koju se nadam da neće nikada preći na trail kao mnoge druge utrke.

DTL: Budućnost DTL-a? Može li se očekivati još neki sponzor lige? Bolje medijsko praćenje? Dolazak trail trkača iz kontinentalnog dijela HR? Stranci? Može li DTL biti za koju godinu prepoznatljiv trail brand u Dalmaciji?

Opara: Popularizacijom traila doći će i  više sponzora i medija, ali s tim dolazi i druga strana te medalje. Sve je više utrka tako da natjecatelji nemaju potrebu kao prije putovati velike udaljenosti da bi otišli na neku utrku. Prije svega par godina, nije bilo čudno da, recimo, imate većinu natjecatelja sa sjevera Hrvatske. Danas ih možete u Dalmaciji prebrojiti na prste jedne ruke, jer zašto bi došli ako imaju taj vikend kod kuće druge dvije slične utrke. Da bi se privukli ljudi iz daljih krajeva, pa tako i stranci, treba pružiti nešto posebno, nešto što možete dobiti samo ovdje. Naravno, to treba i medijski pametno upakirati i plasirati kako bi se za to i čulo.

DTL: Ove godine ubačeno je i klupsko natjecanje u kojem vaše Sikire doslvno “sijeku” sve pod sobom i uvjerljivo su u poretku 🙂  Neka specijalna tajna vašeg uspjeha? Spoj dobrih trkača i redovitih treninga?

Opara: Za to je prvenstveno zaslužna pozitivna energija unutar ekipe. Družimo se, putujemo, zezamo, a na kraju i žustro natječemo jedan protiv drugog, što nas gura naprijed. Ne stavljamo “velike” svjetske utrke za ciljeve ispred naših lokalnih, a kad se netko i sprema za nešto takvo, koristimo ih za dobar trening. Uvijek svi nađu vremena da zajedno odrade trening, brži i sporiji, nitko nije bolji i važniji od ekipe.

DTL: Kako klupski, tako ste jaki i individualno, tako da će ove godine mnogo trofeja u vitrine kluba? 😉 

Opara: Sretni smo jer smo se pokazali kao složna i kvalitetna ekipa u ovom mladom sportu. Prošle godine su muški bili bolji u ligi pa smo imali godinu dana da se rugamo našem ljepšem dijelu ekipe. Očito smo pretjerali u zafrkanciji jer su nas “pomele” ove godine. Tako je to, ne isplati se zezati sa ženama, platiš prije ili kasnije.  😛

DTL: Kolika se očekivana brojka sudionika očekuje na Satarluku? Dolaze li neka zvučnija trail imena da se okušaju na Satarluku i probaju srušit Golubov rekord na Velikoj stazi i biti bogatiji za 500kn? 🙂

Opara: Ne mislimo da ćemo ove godine imati neki veliki porast natjecatelja u odnosu na prošlu godinu. Kao što se vidi i iz odgovora prije, nije nam to ni cilj. Želimo se promovirati u jednom pozitivnom svijetlu kako zbog interesantnih staza, tako i zbog opuštene i zabavne atmosfere nakon utrke.

Mislim da Golubov rekord može samo Golub “skinit”, ali nadam se da sam u krivu.

Što se tiče ženskog rekorda mislim da naša Eva ima velike šanse da popravi ženski rekord, naročito nakon što je Maslekica popravila Evin rekord na Čvrsnici. 😉

DTL: Prognoza pobjednika na Srednjem i Velikom Trailu? 

Opara: Na srednjoj stazi u muškoj konkurenciji imamo par dobrih cestovnih trkača protiv par “starih” tehničara. Vidjet ćemo koliko će koga Satarluk satrat, ali mene srce uvijek vuče na tehniku više nego na spremu pa prognoziram prošlogodišnjeg pobjednika DTL-a Koračka kao pobjednika iako je u zadnje vrijeme zamijenio tenisice s veslom. U ženskoj konkurenciji Jadranka Žilić iz meni jako dragih Jesenica ove godine uzima sve medalje, ali ovo je ipak malo duža staza pa će joj naša Baleta i Tina biti “za repom”.

Velika kategorija će u muškoj konkurenciji pružit veliku borbu između Keča i Ostojića, prvog i drugog u ligi. Planove im mogu lako pomutiti naši prijatelji s Prenja koji su svaki put kad ih vidimo duplo bolji nego prošli put. Naravno sve to važi ako se ne pojavi rekorder iz sjene, a nikad se ne zna di on vreba.

U ženskoj konkurenciji naša Slovenka Eva je uvijek favorit jer ta još ne zna za drugo mjesto (osim na prvoj utrci u životu). Maslekica je u programu i neće se dat lako. Žao mi je što izgleda da sikira Zrinka ipak neće moći nastupiti zbog ozljede koju je zadobila tijekom Velebita, ali koja ju nije zaustavila da proleti njegovim najtežim dijelom.

DTL: Poruka za kraj?

Opara: Nikakav uspjeh ili rezultat, bio on osobni ili ukupni, nije vrijedan vašeg vremena ako se za njega niste baren malo satrali. 🙂

 

Mislim da vam je ovaj intervju dovoljan poziv na ovogodišnje izdanje Satarluka!

Vidimo se.

Vaš DTL tim..  😉